Danijela Martinović glazbena je umjetnica koja na hrvatskoj estradi egzistira više od 20 godina. Prvi glazbeni koraci krenuli su već sa 14 godina kada je Danijela počela profesionalno učiti pjevati u bendu „Dominik“ osnovanog pri crkvi Sv. Dominika u Splitu. U osnovnoj školi je svirala mandolinu kod Nenada Vesanovića Keka, basiste grupe „Magazin“, a u srednjoj harfu. Jedno vrijeme je bila član grupe „Delfini“, danas poznatije kao prateći sastav Olivera Dragojevića, kao jedini ženski član.

Njen prvi samostalni album "Zovem te ja" izdan 1996.g. u izdanju "Croatia recordsa" otvorio je put njenim visokotiražnim izdanjima koja su se kasnije potvrdila i albumom "To malo ljubavi" do sada prodanim u preko 100.000 primjeraka za što je Danijela Martinović dobila nekoliko zlatnih i platinastih ploča. No taj uspjeh nije zabilježen samo u Hrvatskoj, već se plasirao i u susjednoj nam Sloveniji gdje je Danijela najtiražniji izvođač za što je također dobila zlatnu i platinastu ploču.

1998. godine sa pjesmom "Neka mi ne svane" pobjeđuje na Izboru hrvatske pjesme za pjesmu Europe "Dora '98." i sa tom pjesmom odlazi u Irsku gdje predstavlja Hrvatsku na Izboru pjesme za pjesmu Europe "Eurosong '98." te osvaja izvrsno peto mjesto. Iste godine izdaje i album „To malo ljubavi“.
Iste godine proglašena je pjevačicom godine na više od 50 radio postaja, a istom titulom proglašavaju je i tiskovni mediji među kojima je i "Večernji list" koji joj dodjeljuje nagradu "Večernjakova ruža". Po glasovima radio, TV i tiskovnih medija proglašena je dvije godine uzastopce pjevačicom godine.

Uspjehom ne zaostaje ni u Makedoniji gdje je 1999.g. proglašena izvođačem godine kada održava 5 uzastopnih koncerata u Univerzalnoj dvorani u Skopju što je popraćeno mnogim tiskovnim, TV i radio medijima kao veliki uspjeh, a u susjednoj Sloveniji postaje pored najtiražnijeg i najtraženiji izvođač.
U povijesti hrvatske diskografije Danijela Martinović proglašena je najtiražnijim izvođačem.

U prosincu 1999. godine izdaje svoj treći samostalni album pod nazivom "I po svjetlu i po mraku" koji je prodan u više od 45.000 primjeraka u nepunih mjesec dana za što je Danijeli uručena zlatna ploča, a dvije godine kasnije – 2001. - izdaje svoj četvrti album „Pleši sa mnom“ na kojem će se naći i veoma uspješan duet sa Kemalom Montenom „Ovako ne mogu dalje“, što postaje jedna od najemitiranijih skladbi sa tog albuma.

2003. godine ostvaruje svoju veliku želju – snima album sa tradicionalnim božićnim repertoarom - „Božić s Danijelom“. Sav prihod od prodaje albuma namijenila je Dječijoj bolnici u Klaićevoj u Zagrebu, a dvije godine kasnije, 2005., pred prepunom Koncertnom dvoranom Vatroslava Lisinskog ostvaruje koncertnu izvedbu navedenog izdanja - koncert „Božić s Danijelom“, spektakularnu koncertnu bajku čiji je čisti prihod donirala Centru za zbrinjavanje i rehabilitaciju djece s poteškoćama u razvoju Zagreb – podružnica Paunovac.

2005.g. izdaje i promovira svoju petu albumsku uspješnicu – album „Oaza“, a samo godinu dana kasnije, 2006.g., veličanstvenom ljetnom splitskom promocijom u Galeriji Meštrović najavljuje svoj šesti studijski album – „Canta y baila con Danijela“ – na kojem se nalaze njezine dotadašnje uspješnice u latino aranžmanima, a kojim počinje i diskografska suradnja sa diskografskom kućom „Dallas Records“. Read more on Last.fm. User-contributed text is available under the Creative Commons By-SA License; additional terms may apply.